udana-tinederica
Pokloni i poklončići...
Dolazi vrijeme vjenčanja,zaruka,krstitka....dolazi vrijeme bacanje para na bliznje,ali i dolazi ljeto kada bi sami
trebali uzivati u skupljeni zalihama novaca tokom cjele godine.
Neznam kako svi uspjevate podmiri te razne troškove,svadbe,rođendani...
Naravno meni i mome dragome je i godišnjica,a i njemu ročaks,naravno navikla sam ga na fine poklone pa sam sad moram ispaštati :))
Hvala ti…
Hvala ti što se budiš sa mnom,
I dane mi poklanjaš svoje,
Što svaki trenutak smisao ima,
Dok uz svoje osjecam i srce tvoje.
Hvala ti…
Hvala ti što koracaš sa mnom,
I kada hodati napor traži,
Što imam tebe i kad mi je teško,
Jer tada svaki teret je lakši.
Hvala ti...
Hvala ti što praštaš meni,
Kada za praštanje hrabrosti treba,
Što srce tvoje ljubi baš moje,
Hvala ti, najdraži daru Neba!!
Ljeto je pred vratima ili je već ušlo??
Ufff jako dobro pitanje!!!Nije meni zbog vrućime meni je zbog kila i solarija...
Zadnjih par godina nisam imala problema sa kilažom jer sam se uvjek pazila i od kada znam za sebe na djet sam i i ne jedem ista sta bi mi dodolao koju kilicu.I naravno kada udjes u brak malo krenes sa finim kuhanjem,iznanadenjima muzicu i tako se nabaci koja kila viska....ali uvjek tamo di netreba(trbuh)....
i tako se već kojih 2 mjeseca borim sa 5 kila koje bi trebala maknuti ali me bas neide,jer naravno muzicu to ne odgovara...
Zasto bi njegova zena nosila nesto jako usko ....i tako da sam poskrivecki na djeti i izbjegavam svaki moguci oborok...
I tako da se ja borim sa svojim kilicama,koje se drže kao krpelj i nikuda se ne mice.
Ovo je bio usputni postić tek tolko da malo razgibam prstice prije gledanja tv-a!!!
Uf taj posao...
Danas je kao teško dobiti posao ,pa vjerujem da je teško dobiti posao ali u manjim sredinama.
Ali ljudi moji u Zagrebu svaki radnik ce nac posao,barem nesto za pocetak...
I naravno sada poslodavci nude poslove jer se blizi ljeto i duzni su dat djelatniku godisnji.
Ja sam naravno taj djelatnik koji zica za j*****h 2 tjedna koji ce proć ko 2 sata.I kao uvjek nema nas dovoljno da svi idemo kada nam odgovara nego kaže ljepo "dogovorite se". I naravno babe ko babe sve bi mi u isto vrijeme,i tako da se
poslodavac izvukao iz neugodne situacije, a mi se se uvukle u nju.
Mogu samo reci da me zgraza ta sitacija svake godine, uvjek jedno te isto !!!
Na kraju kada prođu ta dva tjedna shvatimo da smo se bezveze planirale išta jer od toga godišnjeg nije bilo nista,svaka je morala ici po nekome trecem datumu koji joj je najmanje odgovarao. Pa kako bi onda djelatnici mogli raditi sa smješkom na licu(koji je obavezan) kada nemogu otici na zasluženi godišnji ??? evo uz malo olakšanu dusu mogu sjest pred tv na kojem nema ništa zanimljivo. :)))
Shoping...
Odlučio se muz počastiti sa par krpica koje su mu neizbjezne za odlazak na posao.Neke hlače,malo finije i par košuljica.
I tako u svaki centar u koji se uđe je gužva za popizditi, doslovno te ramenima i guraju,na pokretni stepenicama te laktare.
Glavno da ekipa kuka kako se nema para,znam da ti svi slini ljudi ne kupuju nego se prešetavaju od dosade.
I tako se mi ujutro spremili ja naravano obula najveće stikle,taice i neku majcicu
,a muž tene,trenirku i sav nabrijan na kupnju i stnju po centrima.
Nakon 2 sata hodanja uz koje nisamo ništa kupili jer je on jakooo izbrljiv,osjetila sam lagano naticanje nogu i peckanje.
I naravno da sam trebala početi kukati,mislim nisam trebala ali me nesto vuklo na malo rasprave. Kada sam ja počela kukati da me noge bole poslo me da idem u auto sjest ja naravno nisam htjela,a onda je počeo sa prigovaranjem moje obleke da nejdem na modnu pistu....i tako da sam zaključila da je bolje da sutim i trpim bol u nogama zbog koijeg sam se već dobro znojila... ali barem je to moje dosadno i klasicno kukanje žene korisitilo nećime ,u sljedeći sat vremena kupili smo sve stvari koje su mu trebale...zaključak je da kad muž kupuje to spada pod dosadan izlet koji treba što brže privesti kraju.
Izbori...
Evo htjela bi se malo nadovezati na lokalne izbore...
Danas tako ja tipkam preko msn-a sa sekom koja doma probija s klincem ,hoda po kavama i sluša traćeve o kojima me svaku večer obavještava ako se u međuvremenu ne čujemo ili razmjenimo koji smsić.
I tako ja cula da se nama bliza rodbina kandidirala i da je u svojim govorima obecala ljudima brda i doline
Pošto je to mala jako mala sredina ljudi su popušili,naravno ne svi.Ali zar to nije tužno,da ljudi koji koji su uvjek govorili
da ti kandidati obecaju nemoguće da sada ti obećavaju nebuloze kojima su se prije zgražali.
I tako mene sekica cimene na msn i keže kako nemože vjerovati da se taj "naš kandidat" tolko
nahvalalio i tolko usosio ko Milan Bandić. I eto to vam se dogodi kada jedan obični seljak
dobit priliku nešto dodatno zaraditi,a on se usosoi tako da ga ljudi i privatno i poslovno popoljuju i gledaju ko ispod oka i misle u sebi "da barem ne uspiješ".
Majstori...
Evo to su vam danasnji majstori,tri čovjeka dođe da bi promjenili radnu ploču koju je jedan od njih zeznuo...
Naravno kada su postavljali onda je došao samo jedan,naravano da uštede na ljudima,a kada treba nešta popraviti,ne jave se mjesecima i kada se nakon milijun poziva jave onda dođe cjelo krdo koje ima riječnik kao da su pobjegli iz zatvora.
Eto danas nije bila nmjera pisati ovakakv postić ali me faciniraju naši današnji radnici koji nemaju pojma šta o kako rade,ali glavno da oni sprtljaju i da to izgleda na oko ok,a kolko će to držati i koristiti nema veze.
Prvi postic...
Recimo da je ovo moj prvi blog.Nikada nisam težila za nečime sta je svima vauuuu interesantno,pa sad kud svi tud i mali Mujo.
Tako da sam tek sada bacila odluku otvoriti svoj mali dnevnik koji nikada nisam pisala,a kamoli tikpala.
Nadam se da će me ispunjavati i da se neće brzo ugasiti moja želja za iznosenjem svoga života na ekrančić i tipkovnicu.
Da malo opišem svoj život koji se promjenio za 360 stupnjeva od kada sam upoznala današnjeg muža.
Imala sam 17 godina kada smo se uopznali,nije baš da mi se svidio na prvi pogleda i da sam bila luda za njime.
To se s vremenom dogodilo,ljubav,povjerenje,razumjevanje...
I tako smo se mi povlačili godinu dana,dok ja nisam navršila 18 a moj medo 27.
Otišli mi na more,ja naravno tineđerica bez para kojo je do lumpanja i ludovanja ,a moj medo
ozbiljni decko kojem je vrijeme za zenidbu.I naravno sve je krenulo super, par veceri nacugani bili i dosli na spiku
o udaji/ženidbi i sklopili dogovor da se druge godine vjenčamo.
I tako je krenuo nas zajednički život.....
